Jedna od prvih asocijacija na francusku prijestolnicu svakako je Ajfelov toranj – mjesto na kojem se, kako se često kaže, romantični poljubac podrazumijeva, a prosidbe su gotovo dio svakodnevnice. No Pariz ima još jedno, tiše i jednako simbolično mjesto posvećeno ljubavi. Zid „Volim te“ danas je nezaobilazna stanica za zaljubljene, ali i mjesto susreta onih koji u ovom gradu traže malo romantike..

Foto: Pixabay – axintecprn

Koliko su riječi Volim te važne u Parizu, otkriva zid posvećen ljubavi – Le mur des je t’aime, skriven u zelenilu vrta Abes na Monmartru, gdje se ljubav ispisuje na stotinama jezika svijeta.

Ove čarobne riječi, na ovom tamno plavom zidu od 40 kvadratnih metara, ispisane su 311 puta na 250 različitih jezika. Ovaj spomenik Ljubavi rad je umjetnika Frederika Barona i Kler Kito.

Frederik Baron godinama je prikupljao izjave ljubavi na brojnim jezicima, doslovno kucajući na vrata ambasada i svojih susjeda različitih nacionalnosti, raspitujući se i bilježeći kako se na njihovim jezicima pišu riječi volim te. Kler Kito, umjetnica koja se bavi orijentalnom kaligrafijom, tim je riječima dala vizualni oblik, pažljivo ih ispisujući na ljubavni zid i pretvarajući ih u univerzalni jezik emocija.

“Komadići crvene boje na zidu predstavljaju dijelove slomljenog srca, srca čovječanstva kojeg zid pokušava okupiti na jednom mjestu.”

– Frederic Baron

Ako Pariz ima srce, onda ono ne kuca samo ispod Ajfelov toranj. Kuca i ovdje, tiho, među riječima koje svi znamo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. A romantična priča ovog grada ne završava na Zidu Volim te. Posebnu draž Parizu daje i vožnja brodom po Seni, kada parovi, naslonjeni jedno na drugo, u tišini promatraju grad koji klizi pored njih.

Dok brod polako prolazi, pred očima se smjenjuju znamenitosti poput Notre Dame, najpoznatije gotičke katedrale posvećene Djevici Mariji, i Luvra, jednog od najvećih i najpoznatijih muzeja na svijetu.

Treba znati da je Pariz i grad velikih, stvarnih ljubavi, poput čuvene veze između Napoleon Bonaparte i Žozefina de Beauharnais. Njihova priča bila je strastvena, burna i daleko od idealne, ali upravo zbog toga ostala je zapisana kao jedna od najpoznatijih ljubavnih priča evropske historije.

U jednom od mnogobrojnih pisama koje joj je neumorno slao, Napoleon je zapisao riječi koje danas djeluju gotovo nevjerovatno iskreno i proturječno:

“Više te ne volim, naprotiv, prezirem te. Ti si grozna, vrlo šlampava, vrlo glupa, vrlo pepeljugasta. Uopće mi ne pišeš, ne voliš svog supruga. Ti znaš kakav užitak mu tvoja pisma pričinjavaju, a ne udostojiš se da mu napišeš čak ni šest redova najbezveznijih žvrljotina… Nadam se da ću te uskoro čvrsto zagrliti i obasuti te milionima vrelih poljubaca.”

Iako su se kasnije razveli, zapisi svjedoče da Napoleon Žozefinu nikada nije prestao voljeti. Ljubičice koje mu je darovala nosio je sve do smrti, čuvajući ih u medaljonu oko vrata — kao tihi podsjetnik na ljubav koja je, uprkos svemu, nadživjela brak.