“Sport je zahtjevan i skup, traži sate treninga, kondicione pripreme, putovanja i stalnu brigu o konjima,” kaže Emina čiji svakodnevni raspored uključuje više treninga dnevno.

Fotografije: Privatni album

Njena ljubav prema konjima počela je sasvim slučajno, kada je, kao dijete, na jednom rođendanu u konjičkom centru Pegasos u Sarajevu vidjela konje. Slučajni susret pretvorio se u strast koja danas oblikuje svaki njen dan. 

Bio je dovoljan taj jedan trenutak da shvati kako te prekrasne plemenite životinje neće biti samo zanimacija, nego cijeli svijet i najbolji prijatelji. 

Od Sarajeva do Aachena

“Prvi ozbiljan trenutak koji je pokazao da ovo može biti životni poziv desio se kada sam se kvalifikovala za Evropsko prvenstvo za juniore sa svojim konjem Famous Zephyr. Bila sam prva takmičarka iz Bosne i Hercegovine kojoj je to uspjelo. Tada sam shvatila da ljubav prema konjima može prerasti u ozbiljan sportski put koji traži disciplinu, strpljenje i nepokolebljivu vjeru u sebe. Zahvalna sam svojim konjima, trenerima, menadžerici i porodici. Svi oni beskrajno su vjerovali u mene,” kaže za naš magazin Ema Emina Nefić, mlada djevojka koja ispisuje prve stranice historije bh. konjičkog sporta.

Ema je jahačku karijeru započela u Konjičkom centru Pegasos, a nastavila u njemačkom gradu Aachenu. Disciplina u kojoj se takmiči je dresurno jahanje, kod nas malo ili gotovo nikako poznato. 

“Dresura je poput baleta na konju. Traži preciznost, eleganciju i harmoniju. Jahač mora biti strpljiv, disciplinovan i posvećen, a konj u isto vrijeme i temperamentan i poslušan mora i imati želju za saradnjom. Sport je zahtjevan i skup, traži sate treninga, kondicione pripreme, putovanja i stalnu brigu o konjima,” kaže Ema čiji svakodnevni raspored uključuje više treninga dnevno, često sa više konja, uz mentalne i kondicione vježbe, a sve kako bi održala ravnotežu između škole i sporta. – “Kontinuitet i organizacija su ključni,” dodaje.

Pod zastavom Bosne i Hercegovine 

Dresurno jahanje, elegantna jahačica na leđima konja, odnosno ono što vidimo na ekranu nije stvarnost. Stvarnost su, kao u životu, padovi, unutrašnje borbe, krivi koraci.

“Najizazovniji trenuci nisu uvijek vezani za pad sa konja, već za unutrašnju borbu – kada rezultati nisu ispunjavali očekivanja, kada na takmičenju ne ide po planu. Trebalo je naučiti da izazove prihvatim kao lekcije i da gradim povjerenje s konjem jer harmonija između jahača i konja je temelj i veza koje se ne gradi samo na terenu. Provodim sate njegujući ih, vodeći na pašu i razgovarajući s njima. Priprema za takmičenja nije samo fizička, već mentalna i emocionalna.”

Svako od nas u životu ima neki poseban trenutak za koji može reći da mu je poseban i da ga je na neki način odredio. Emi je najposebniji trenutak u karijeri učešće na Evropskom prvenstvu za juniore, što joj i danas donosi osmijeh i podsjeća da se sve prepreke mogu prevazići i da se, kada stigne na cilj, mogu zaboraviti. 

“Predstavljati Bosnu i Hercegovinu je ogroman ponos i odgovornost. Kada jahanjem pod zastavom svoje zemlje pokažem da i mala država može imati velike sportiste, osjećam i sreću i motivaciju da idem dalje,” ponosno nam priča Ena.

Kad snovi postanu java 

A kada se za spomenuto prvenstvo kvalifikovala, osjetila je – san se ostvaruje. “U tom trenutku su mi kroz glavu prošli svi napori, svi dani kada mi se nije dalo, svi treninzi kada me samo disciplina držala. Osjetila sam zahvalnost, ponos i potvrdu da trud i vjera uvijek daju plod.”

Sve je ovo motivira da i dalje posvećeno radi na svojoj karijeri. 

“Svaki trening i priprema imaju ritam. Jahanje vodi trenerica Renate Dahmen, kondicijske treninge DAMI Fitness, a mentalne vježbe Anna Klues. Ipak, ono što najviše volim jeste trenirati sa konjima”, pojašnjava sa sjajem u očima.

Saradnja sa Audi BiH

Jahanje je skup sport. Jedna auto kuća prepoznala je da s Emom dijeli iste vrijednosti. 

“Saradnja sa Audi BiH, sa kojima imam dvogodišnji sponzorski ugovor, za mene je posebno značajna. Njihova podrška nije samo materijalna; oni prepoznaju vrijednosti poput elegancije, preciznosti i napretka i stoje iza mene na mom putu. To partnerstvo daje mi dodatno samopouzdanje i motivaciju da pomjeram granice i postavljam nove ciljeve. Na tom putu ništa ne bi bilo moguće ni bez moje porodice. Njihova ljubav je temelj na kojem gradim svoje uspjehe.”

Emina priča nije gotova. Ako se po jutru dan poznaje, njeno ime će se u konjičkom sportu ispisivati zlatnim slovima. 

“U srcu svega je ljubav – prema konjima, sportu i disciplini. Dresura je put koji zahtijeva i tijelo i duh, ali kada osjetite harmoniju i povezanost, shvatite da je svaki pad i svaki izazov vrijedan. To nije samo sport, to je životni balet na četiri noge, gdje svaki pokret priča o strasti, upornosti i snovima koji se ostvaruju. Vjerujem da su i olimpijske igre, san svakog sportiste, dugoročno dostižne i svaki dan radim da se tom cilju približim.”