U središtu Zeničko-dobojskog kantona, između Zenice i Doboja, smjestilo se mjesto koje je izrodilo neka od velikih imena Bosne i Hercegovine – Abdulvehab Ilhamija, Nedžad Ibrišimović, Minka Muftić itd.
Žepče se prvi put pominje još za vrijeme Rimskog carstva, tačnije 14.10.1458. u povelji Stjepana Tomaša, a taj datum danas je i uzet za Dan Općine Žepče.
Nakon pada Bosne pod Osmansko carstvo, grad se nalazio u sastavu Bosanskog sandžaka, zatim vilajeta Kraljeva zemlja, kasnije kadiluka Brod. Od 1584. godine pripada kadiluku Tešanj. U krvavom pohodu austrougarskog vojskovođe Eugena Savojskog Žepče je 18. oktobra 1679. zapaljen do temelja, baš kao i Sarajevo, a pri povratku sa pohoda na Sarajevo tvrđava je minirana.
Kroz grad protiče rijeka Bosna, a sam grad smješten je u dolini i okružen planinama koje su pogodne za planinarenje i lovni turizam. U neposrednoj blizini grada i u samom gradu nalazi se 14 izvora mineralne vode. Jedan od najbogatijih izvora vode nalazi se u naselju Bistrica, 3 kilometra udaljen od Žepča, prema Zavidovićima.
U gradu se nalazi i jedan nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine – Trzanska ili Alibegova džamija na Trznju sa haremom.
Kako doći?
Kroz Žepče prolazi magistralni put Sarajevo – Zenica – Doboj – Brod – Slavonski Brod, te željeznička pruga Ploče – Sarajevo – Zenica – Doboj – Modriča – Šamac.
