Diplomantica Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Irena Petković (26), zajedno s partnerom Bojanom Ralićem stvorila je alter ego, brend i posao Queen of Compass prije dvije godine u Vijetnamu. Time su svoja putovanja učinili životom.
Poslovni tim
Irena i Bojan putuju i kreiraju marketinški sadržaj za klijente iz oblasti turizma i gostoprimstva. Kao poslovni tim imaju isti cilj – to je što bolja i kreativnija prezentacija brenda, dok kao individue imaju svoje preference. Bojan uživa da fotografiše portrete i spontane momente, a Irena hranu, svakodnevnicu i kulturu jednog naroda. Nakon Vijetnama, cilj je da to rade po cijelom svijetu.
“Godinama plivam uzvodno u rijekama umjetnosti, fotografije, slikarstva, grafičkog dizajna i stvaranja. Nakon završenog fakulteta shvatam da to nije dovoljno. Iako je umjetnost ono što sam oduvijek mislila da sam ja, ispostavilo se da sam još mnogo toga. Uživala sam i radila poslove u domenu marketinga, organizacije i turizma. U svemu tome sam se skoro podjednako pronašla i stalno tragala za nečim što bi moglo ujediniti sve moje strasti. Sve to moralo je biti obuhvaćeno mojom najvećom pasijom, a to je potreba za istraživanjem i putovanjem. Queen of Compass pod lupom predstavlja sve to uokvireno”, govori Irena.
Život pokraj plaže
Sve je počelo kao jedna online bilješka svakodnevnice u Vijetnamu i želja za prezentacijom ove zemlje. Potom kao potreba da radoznalim ljudima dočaraju kako izgleda biti doseljenik u Vijetnamu i kroz svoje iskustvo pomognu da lakše organizuju svoje buduće putovanje.
“Ubrzo smo shvatili da to polako postaje naša glavna preokupacija i uskoro posao”, pojašnjava Irena, koja je zajedno s Bojanom početkom 2020. krenula na put kroz Jugoistočnu Aziju, misleći da je priča o pandemiji nešto što će se brzo završiti.
“Bez mnogo briga, isplanirali smo da u nekoliko zemalja ostanemo po mjesec dana i završimo s Indonezijom, gdje bismo ostali malo duže. Putovali smo kroz Vijetnam kada je Indonezija zatvorila granice, a nedugo zatim i Srbija. Ostajemo zarobljeni, ne znajući da će baš Vijetnam biti naš san i java. Život u Vijetnamu se dešava sudbonosno, neplanirano, ali itekako priželjkivano. Pandemija nas je zatekla u gradu Da Nangu, gdje nam je i bila baza posljednje dvije godine.
Da Nang je postao naš dom, više nego li Srbija odakle dolazimo. Boravak u Da Nangu, pokraj plaže, nudi sve pogodnosti udobnog i mirnog života. Putujući po Vijetnamu nekoliko godina dobili smo tačan uvid u to kako želimo da izgleda naša svakodnevnica i time smo se vodili. Kreirali smo posao u kome uživamo, hrana je blagostanje svakodnevnice – svježina, kvalitet i dostupnost namirnica, tropski život, sloboda i konstantno istraživanje nečeg novog i inspirativnog – to je naš život.”
“Kada se odlučite za nomadski način života, prokletstvo je to što vam uvijek nešto nedostaje. U Srbiji nam nedostaje sve osim ljudi, a u Vijetnamu bismo voljeli da možemo teleportirati naše drage ljude. Svakako, Vijetnam nas je naučio da budemo zadovoljni momentom u kome se nalazimo i iskoristimo ga maksimalno, bez nepotrebnog razmišljanja o prošlosti.”
Vjera u ljudski rod
Irena i Bojan su posjetili mnogo država, no, Mallorca je njihov prvi dom van Srbije i mjesto gdje se rado vraćaju. Maroko im je prva prava avantura, njega uvijek priželjkuju. Tajland i Šri Lanka za njih su dragulji Azije, kojima će se uskoro vratiti na duže, a Italija i njene Alpe mjesto gdje bi napravili dom.
“Često mi se čini da bih mogla napisati knjige o našim dogodovštinama i avanturama na putu. Putovanja su nam oduvijek bila kao jedan život u malom, prepreke, brzo rješavanje problema, bitna poznanstva, nestvarni predjeli, uzbuđenja, istraživanja i lekcije. Patern u svim izazovima su ljudi. Način na koji su nam pomogli da prebrodimo neku situaciju i da se osjećamo kao kod kuće često nam je vraćalo vjeru u ljudski rod. Svi ti ljudi zauvijek će imati posebno mjesto u našim mislima i srcu. Uvijek će biti akteri naših priča koje ćemo prepričavati za stolom.”
Putovanja su Irenu i Bojana definisala i promijenila na bolje. Svaka kultura, svako poznanstvo ili problem na putu služili su im kao refleksija njih samih. Konstantna radoznalost i istraživanje vodili su do učenja, samospoznaje i stalne introspekcije.
“Putujući postajemo otvoreniji za promjenu, različitosti nam postaju norma, a ne strah, veću pažnju pridajemo strpljenju i uspomenama kojima se kasnije vraćamo kako bismo validirali punoću svog života. Sa svim tim imamo više razumijevanja za druge, a samim tim i za sebe. Kada sebe razumijemo, onda živimo u miru, u skladu sa svojim potrebama i sretniji smo”, kaže na kraju Irena, otkrivajući da svoj dom u budućnosti priželjkuju u Španiji. U svojim vizijama vide kuću nedaleko od prirode i plaže, s bliskim komšijama, toplinom španskog humora i profinjenošću njihove kuhinje, ali sve to nakon što se ispune kao digitalni nomadi, mladi poduzetnici koji putuju po svijetu, stvaraju i istražuju.
“Sarajevo je grad koji me je raznježio sa svom svojom neposrednošću. Koliko me je zime i vjetra dočekalo u kostima, toliko su mi ljudi ogrijali dušu svojom otvorenošću i dobrotom. Nisam bila pripremljena da me Sarajevo toliko osvoji. Zatečeno sam upijala neisfolirane, otvorene priče i osmijehe Sarajlija. Zašto me niko nije upozorio da se tako lako zaljubiti u gospodske ulice, iskrene ljude, sirnicu, salep kod Džirla, kazandžijske rukotvorine i kahvu?”
Irenu i njena putovanja možete pratiti na INSTAGRAMU
