Bosanskohercegovačkoj javnosti poznata je po svom britkom umu, odvažnosti i nesalomljivom borbenom duhu u svakoj životnoj epizodi. Književnica i novinarka početkom januara uplovila je u diplomatiju preuzevši dužnost ambasadorice BiH u Češkoj Republici. Iz Praga govori za Furaj.ba magazin
Foto: Aida Redžepagić
Razgovarala: Semra Hodžić
Češka Republika slovi za iskrenog i stabilnog prijatelja BiH. Njihove veze sežu još u razdoblje srednjeg vijeka, no, poseban odnos razvit će se početkom devedesetih godina kada Češka i Slovačka Federativna Republika zahvaljujući predsjedniku Vaclavu Havelu priznaju RBiH brzo nakon održanog referenduma. Brojne su akcije kojima je Češka pomagala bh. stanovništvo u ratu, podižući svijest i solidarnost za stanje u BiH, a predsjednik Havel bio je i prvi strani predsjednik koji je posjetio BiH nakon rata. Današnja Češka Republika u potpunosti podržava euroatlanske integracije BiH, te joj na tom putu može biti sjajan mentor. Sve ovo nam odmah na početku razgovora govori Martina Mlinarević, nova ambasadorica u Češkoj.
Foto: privatni album
Izgradnja pozitivnog imidža
S kakvom vizijom ste preuzeli funkciju ambasadorice?
– Imidž BiH na globalnoj razini još je opterećen ratnim asocijacijama, etničkim podjelama, nestabilnošću i nefunkcionalnošću države. S jedne strane su iznimni prirodni, kulturni, historijski, ljudski i drugi potencijali, a s druge strane, zemlja zakočena brojnim predrasudama i negativnim konotacijama. Moja je vizija raditi na njenom pozitivnom imidžu u svakom segmentu. Nekada ranije bilo je neophodno biti velika država da bi se širile informacije i utjecaj. Danas to nije potrebno. Pomoću novih tehnologija i najmanja ili najsiromašnija zemlja može biti prisutna i dati svoj glas u cijelom svijetu i to uz minimalni trošak. Moderna diplomacija odvija se na društvenim mrežama, kroz svakodnevno brendiranje zemlje, pozitivan PR, kvalitetne ideje i akcije. Primarne vidove suradnje s Češkom vidim kroz sjajan kulturni, obrazovni, turistički i ekonomski potencijal, mnogo je planova koje imam i koje već uveliko realiziramo.
Foto: privatni album
Mandat u Češkoj preuzimate, zapravo, u teško vrijeme, nešto prije početka pandemije izazvane korona virusom, no, sve vrijeme bili ste izuzetno aktivni, posebno pomažući studente BiH. Kao što ste i sami rekli, građanima ste željeli biti pri ruci, biti drug. Koje slike će zavijek prožimati Vaše sjećanje na ovaj period?
– Sve ovo iza nas pomalo je nalikovalo na film. Mandat sam preuzela koncem januara i u svojih prvih desetak dana imala dvije visoke posjete naših zvaničnika, jednu člana Predsjedništva, gospodina Džaferovića, dok je bio na proputovanju u Auschwitz, a druga je bila veliki summit zemalja Višegradske skupine i Zapadnog Balkana u kojem sam učestvovala uz ministricu Biseru Turković, što je izazov i za iskusne diplomate, a posebno za nekoga tko je nov u svijetu diplomacije poput mene. No, sve je proteklo izvrsno. Moram istaknuti i da osoblje ambasade u Pragu čine sjajni pojedinci koji stvaraju izvrstan i uigran kolektiv, iznimno mi je lako raditi s ljudima koji svoj posao shvaćaju odgovorno i profesionalno da bismo svi zajedno postigli što bolje rezultate. A onda je došla pandemija i svijet kakav smo znali se preko noći preokrenuo. U tom trenutku i iskusne, i nove, i stare, i mlade diplomate bile su na istoj poziciji, po prvi put se susrećući s takvom situacijom. Radili smo nekoliko vikenda zaredom, po cijele dane, naši telefoni bili su dostupni 24 sata dnevno, a zbog mojih aktivnosti na društvenim mrežama obraćali su mi se naši državljani iz raznih zemalja. Ma koliko je nekada Ministarstvo vanjskih poslova na meti medija kroz kritike, smatram da je bitno naglasiti i spomenuti važnost svih ljudi u Kriznom štabu ministarstva i naših ambasada po svijetu koji su činili nemoguće stvari da bi iznašli prava rješenja za naše ljude koji su zaglavili po svijetu u tom najtežem trenutku. Mi u Pragu smo imali specifičnu situaciju upravo zato jer sam se predstavila kao drug, a ne diplomata (smijeh), kažem specifičnu, jer su me kolege upozoravale da ne mogu ovaj posao raditi srcem. No, smatram da je u vremenu koje je iza nas srce bilo jedina i ispravna mjera. Bile su to ekstremno emotivne situacije i niste mogli ostaviti osjećaje po strani. Ljudi nas posljednjih mjeseci nazivaju stalno sa zahvalama, ali ne smatram da smo činili ništa herojski, nego sasvim normalnu stvar – radili svoj posao. A studenti iz BiH koji su se našli u Češkoj za vrijeme pandemije sami bez roditelja i pritom bili pozitivni na Covid-19, moja su posebna ljubav. Prijateljstvo je to koje će trajati za cijeli život.
Foto: privatni album
Najavili ste transparentnost u radu, te pomoć koju ćete odvajati od Vaših primanja za neke bh. institucije, poput Memorijalnog centra u Potočarima. Kojim još institucijama planirate pružiti pomoć?
– Na samom početku svog rada rekla sam da ću se truditi pratiti i raditi sve ono što su postulati moderne diplomacije, onako kako to rade ambasade zapadnih zemalja svugdje u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini. Današnja diplomacija je otvorena, transparentna i intenzivna. Geopolitička slika svijeta posljednjih se godina potpuno izmijenila, funkcioniranje međunarodnih odnosa već desetljećima ne odvija se u tajnosti, već pred reflektorima i kamerama. Diplomatsko zanimanje postalo je mjerljiva, radna, a ne samo ceremonijalna aktivnost. Moj mandat će biti otvoren prema građanima BiH kako u zemlji, tako i u Češkoj Republici. To je ključno za suradnju, korektiv urađenog i planiranog. S tim u vezi proizišla je i moja odluka oko trajnih naloga za skidanje s plaće za ono što ja lično smatram bitnim, a to je Memorijalni centar Potočari, te ono što sam i sama prošla, a to je karcinom. Smatram da taj mali dio dugujem građanima naše zemlje, jer na koncu oni me plaćaju, njima jedinima trebam podnijeti rezultate.
Foto: Aida Redžepagić
BiH – primamljiva destinacija
Šta je prema Vašem mišljenju najveće bogatstvo naše zemlje?
– Neiscrpni prirodni potencijal od Save do Neuma, od Une do Drine. Nezaboravno povijesno nasljeđe. Naš duh, cinično-humorni, koji je preživio toliko nevolja, a opet u svemu nađe vrijeme i razlog za šegu i zafrkanciju. Taj duh u isto vrijeme je i naš najveći neprijatelj, uz potpuno odsustvo odgovornosti za zemlju. Patriotizam nije tek zastava na utakmici, nego svijest o domovini u svakom trenutku.
Koje biste tri destinacije preporučili turistima koji žele posjetiti BiH?
– Preteško pitanje, ali na prvu bih rekla: Tvrđava Srebrenik, rijeka Una i Trebinje.
Da li ste već krenuli u obilazak Češke i jeste li u njoj tražili dašak svoje domovine?
– Prvi mjesec mog boravka u Češkoj bio je izuzetno radno intenzivan i većinom fokusiran samo na Prag, te Brno. A onda je došlo vrijeme pandemije… Od trenutka kada je bilo dozvoljeno da se ljudi koji imaju prebivalište kreću po cijeloj Češkoj, posjetila sam Olomouc, Kutnu Horu, Karlovy Vary, Češky Krumlov, te na stotine čudesnih dvoraca, parkova, meander Vltave i premalo je riječi da opišem svoje oduševljenje. Češka je jedna sjajna zemlja za život, proglašena je drugom zemljom na svijetu za život i rad stranaca. Nevjerovatan je način na koji Česi drže do svoje kulture, prirodnih ljepota, onog što im je dano, ostavljeno, podareno. Kupila sam i bicikl, koji je u Češkoj gotovo na pijedestalu, jer su svi na biciklima, toliko mnogo vremena provode vani, na dokovima rijeke, u parkovima kojih je u Pragu bezbroj i svaki je ljepši od prethodnog, te je s bicikla Prag zaista jedna posebna dimenzija.
Foto: Aida Redžepagić
I ovo je moj dom
Nedostaje li Vam Bosna i Vaša Hercegovina?
– Mnogo toga teškog dogodilo mi se posljednjih godina, tako da sam u Pragu u nekom svom ličnom miru, puna entuzijazma za rad i u okruženju izuzetnih ljudi koji pokreću odlične stvari, tako da mi taj ambijent odgovara u potpunosti. S druge strane, nedostaje mi moj Trebižat, sarajevski Alifakovac, gdje sam živjela prije odlaska u Prag, nedostaje mi boja Neretve. Ali, onda se spustite na Vltavu, proštetate preko Karlovog mosta do Praškog dvorca, bacite pogled na zlatne krovove Praga, i shvatite – I ovo je dom. Na drugi način, ali jedan predivan dom. Sretna sam da sam baš u Pragu. Zajednica bosanskohercegovačkih ljudi ovdje broji fenomenalne ličnosti. Jedina je to naša “dijaspora” – o, kako ne volim tu riječ – koja se ne dijeli nacionalno, gdje nema tri i više udruženja, nego su svi zajedno u udruženju “Lastavica” i čine odlične projekte godinama. To je ona istinska BiH.
Foto: privatni album
Gdje volite putovati, jeste li već doživjeli svoje putovanje iz snova?
– Nakon što sam u životu prošla sudar s karcinomom iz prvog lica jednine, sav moj život nakon toga jedno je veliko putovanje. Obećala sam sebi – odsada, samo novi pejzaži, nerazmišljanje o sutrašnjici i što više vremena provoditi s najdražima. Često kažem da razni ljudi imaju razne ovisnosti, moja su uvijek bili kilometri i aerodromi. Prekrasnih putovanja imam iza sebe, opisala sam ih u svojim knjigama, i ne, ne mogu se odlučiti, je li to jutro na Bosforu, noć u egipatskoj pustinji, amsterdamsko proljeće, ili Božić u New Yorku. Možda, ipak, Mississippi (smijeh).
Odlični uslovi za studiranje
“Broj bosanskohercegovačkih studenata u Češkoj već premašuje broj 100. U toku studiranja naši studenti imaju isti status kao i češki studenti, odnosno, mogućnost stanovanja u studentskom domu, ishranu u menzi, jeftiniju kartu za gradski prevoz… Pored toga, studenti vladinih stipendija dobivaju i mjesečnu stipendiju u iznosu od oko 1.000 KM.
Zato što jedan članak nije dovoljan….
