Somun je postao sinonim za sarajevsku gastronomiju i neizostavan je dio iftara tokom Ramazana. Nema ništa bolje od mirisa svježe pečenog somuna, pogotovo kada se poslužuje sa ćevapima ili u kombinaciji sa nekim od tradicionalnih bosanskih jela.
Foto:Furaj.ba
Kada je Gazi Husrev-beg stigao u Sarajevo 1521. godine, naredio je izgradnju Musafirhane kako bi putnici i namjernici mogli prespavati, te Imareta – narodne kuhinje, kako bi se u njemu mogli hraniti. Imaret je bio tako dobro opremljen da su se u njemu osim siromaha i putnika, počeli hraniti i pripadnici viših slojeva društva, privučeni ukusnim jelima. Čak je i sam Gazi Husrev-beg uživao u domaćim specijalitetima u Imaretu.
Prema riječima Mufida Garibije, arhitekta i poznavaoca historije Sarajeva, Somun je prvi put napravio Gazi Husrev-begov intendant – glavna osoba zadužena za opskrbu vojske. Gazija je svog intendanta zadužio da za potrebe Imareta napravi posebno pecivo koje će biti ukusno, jednostavno i brzo napravljeno. Intendant je iskoristio turski recept uz blago prilagođavanje. Somun je dobio ime po prezimenu turskog porijekla intendanta, a zanimljivu šaru na somunu koja podsjeća na mušebak osmislio je on sam. Intendant je ćurekot stavio zbog preporuke Muhammeda, a. s., koji je istakao da je ljekovit i donosi berićet.
Iako se ne zna tačno zašto, u tradiciji pravljenja somuna od tada do danas, običaj je da ga prave muškarci. Somun se peče manje od dva minuta na 500 stepeni u peći na drva, što mu daje poseban šmek.
Iako je somun prvobitno napravljen za siromašne i putnike, on je ubrzo postao univerzalno poznato pecivo koje su svi uživali, a posebno Gazi Husrev-beg. Od tada je somun postao sarajevski specijalitet, bez kojeg je nemoguće zamisliti iftar ili neka tradicionalna bosanska jela.
