Spomenik bh. košarkaškom velikanu Mirzi Delibašiću svečano je otkriven na platou ispred Centra Skenderija Sarajevo i dvorane koja nosi ime naše sportske legende.
Spomenik legendarnom košarkašu KK Bosne i Reala Madrida je autorsko djelo sarajevskog umjetnika Adisa Lukača.
Mirzin sin Danko na svečanom otvorenju pročitao je odlomak iz priče pisca Semezdina Mehmedinovića:
“Mirza je Bosanac. Moja žena je Bosanka i moja djeca su Bosančad, kaže. Najviše njemu zahvaljujući Bosna je, otkad je u Jugoslaviji bila, postigla svoj kulturni i politički legitimitet 1979. godine kada je KK Bosna osvojila Kup evropskih šapiona. Zbog toga je prirodna, ali i izuzetno fantastična, njegova odluka da na poziv Reala, da sebe i svoju porodicu iz ratnog Sarajeva evakuira za Madrid, ne otputuje i ostane sa svojim borcima – za poštovanje za svaki trenutak života. Jedne večeri dok je za kafanskim stolom sjedio, na njegov nagovor Zlaja Arslanagić je pjevušio Noćas mi se snilo, prepričavao je, zapravo recitirao, homerovski san iz protekle noći. O tome kako su mu u san došli sinovi da ga pitaju. Svaku patetičnost u cijeloj situaciji pobrisala je posljednja rečenica, pitanje koje mu šestogodišnji sin postavlja: Jelde tata da je situaciju u Bosni pravo zajebana?”, pročitao je Danko Delibašić i odgovorio sa “jeste”.
Mirza Delibašić u svojoj karijeri osvojio je sve što se osvojiti može.
Bio je košarkaški genije svog doba, i još se nije rodio onaj ko bi mu ime sa bosanskog trona skinuo. Bio je jedan od najvećih u generaciji koja je dominirala našim prostorima, Evropom pa i svijetom, osvojivši sve najvažnije naslove u košarkaškoj igri, kako klupskoj tako i reprezentativnoj. Dosegao je vrh košarkaške Evrope sa sarajevskom Bosnom, bio prvak svijeta i bio olimpijski prvak. Njegovim odlaskom košarka na bivšem prostoru Jugoslavije ostala je bez posljednjeg romantičara kojeg su svi odmilja zvali Kinđe.
Rođen je u Tuzli, 9. januara 1954. godine. Sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Te iste godine postaje i član tuzlanskog košarkaškog kluba Sloboda gdje igra sve do 1972. godine, kada prelazi u sarajevsku Bosnu, i svoju prvu utakmicu igra protiv splitske Jugoplastike. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa. Mirza Delibašić je kao igrač predvodio Bosnu do naslova prvaka Evrope 1979. godine. Bio je i jedna od zvijezda španskog kraljevskog kluba – Reala iz Madrida gdje je ostvario zapažene rezultate. Kao selektor reprezentacije BiH u Njemačkoj 1993. godine, ostvario je dosad najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima, osvojivši osmo mjesto.
U dresu jugoslavenske reprezentacije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dres Jugoslavije obukao je 176 puta i postigao 1.759 poena. Dobitnik je mnogih sportskih i društvenih priznanja, a u četiri navrata biran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao vanserijski as i postao član žirija za izbor sportiste. Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980.
Vjeran BiH ostao je i u toku opsade, odbivši poziv rukovodstva ”Reala” da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom.
Smrt ga je zatekla na mjestu direktora KK Bosna, 8. decembra 2001. godine. Danas sportska dvorana u KSC Skenderija nosi njegovo ime, a spomenik mu je podignut i u parku preko puta sarajevskog FIS-a.
