Nakon dolaska na rub kratera, nastavak prema vrhu je mnogo lakši. U tim momentima uživamo u poznatim snjegovima Kilimandžara o kojima je pisao i slavni Hemingway, iako svaki naš korak postaje sporiji zbog visine koja stvara napor, kako fizički tako i mentalni.
Ledenjaci smješteni na jugozapadnoj padini i dalje se opiru i ponosno stoje. Nakon osam sati uspona konačno dolazimo na vrh. Kratko se zadržavamo i već smo na povratku. Svakim korakom nizbrdo postaje lakše. Dolaskom u Kibo preovladava odlično raspoloženje. Pravimo kratku pauzu, pa silazimo u Horombo na večeru i noćenje.
Tradicionalno veselje
Jutro u Horombu nakon uspona tradicionalno se obilježava veseljem, plesom i pjesmama Hakuna matata. Prilika je to za posljednji pogled na Kilimandžaro. Poznati krajolik niskog raslinja veoma brzo nestaje, a za nekoliko sati dolazimo do vrata Marangu. Usput nas natapa kiša koja nikome ne smeta, jer smo vrh smjestili u naša srca, tamo gdje trebamo čuvati uspomene.
Već sljedećeg dana nas čeka dvodnevni obilazak rezervata i kratera Ngorongoro u kojem divlje životinje slobodno žive, tako da safari predstavlja savršen kraj naše avanture. Sve je tu, od antilopa i žirafa, preko stidljivih nosoroga, nilskih konja, do neustrašivih lavova i nezainteresovanih slonova. Na babune smo već navikli, pa nas nešto posebno ni ne zanimaju.
Posljednji dan smo posjetili radionice u kojima lokalno stanovništvo obrađuje predivne skulpture od drveta i izrađuje nakit od tanzanita, te jedno od izolovanih sela plemena Masai, koje još uvijek živi na svoj autentičan način. Pod dojmom sumiramo sve doživljaje. U meni se bude posebne emocije. Znam da ću o Kilimandžaru dugo moći pripovijedati.
“Ko traži cilj, ostat će prazan kada ga dosegne, a ko nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi.”
Nejc Zaplotnik, Put.
