Leila ima tek godinu i već je dala najljepši poklon domovini za rođendan

Jednoipogodišnja Leila sa svojim djedom naučila je hodati, namignuti, dječiji “s oba oka”, mamu učiniti pomalo ljubomornom koje su od njih dvije značajnije ocu i djedu Mustafi, ali je naučila i uradila jednu od najvažnijih stvari u životu.

Naučila je Leila kako se sadi stablo, kako se daruje dar, kako se voli svoj grad, park, ulica, kako se čuvaju svoji sugrađani. Leila, za koju deda Mustafa tvrdi da je Hercegovka iz Bosne, u utorak je, dan uoči rođendana svoje Bosne i Hercegovine, darovala svoj poklon glavnom gradu. To je djedova zamisao, pa je i odlučio sa malom unukom učestvovati u Parkovoj akciji ozelenjavanja šetališta, parkova, zelenih površina novim sadnicama stabala upravo na taj dan. Djed Mustafa nije imao posebnih želja, osim da stablo raste u blizini njegove mezimice, na Grbavici, u istoimenoj ulici. Da njegova prva unuka Leila gleda stablo kako raste, da rastu zajedno, da ga čuva sa svojom mamom i tatom, pa i nanom i dedom, a ono da joj ljubav uzvraća svojom najljepšom krošnjom, hladom i kisikom za sve komšije. Bilo je lako naći lokaciju, a i oko termina nije bio problem s čikama u preduzeću Park. U podne su u istom momentu stigli i djed sa ekipom iz Parka, a Leila u pratnji mame i nane. Zemljište su vrijedne ruke radnika Parka pripremile za par minuta, rutina je to, a obavezna je i prihrana najboljim lumbrihumusom iz Parkove vlastite rasadničke proizvodnje. Do tada su čike iz Parkovog rasadnika u Nedžarićima dostavile najdraže dostave, mlado stablo tulipanovca, čiji listovi od proljeća do kasne jeseni liče na najljepše tulipane.

Krenulo se sa sadnjom, a Leila, kao i njen djed koji je na hercegovačkom zemljištu zasadio, kako kaže, na stotine stabala, voćnjak nazvan po njegovoj Leili, orezivao ih i čuvao, brzo se prihvatila posla. Malenim rukama pažljivo je redala šaku po šaku zemljišta, radosno tražeći pogledom potvrdu o svom radu od odraslih članova porodice. Sadnja je tako trajala malo duže, ali je zbog toga itekako bila značajnija, jer je djevojčica tako naučila jednu od najvećih vrijednosti života, darovati, voljeti, čuvati, paziti. Okupljena družina brzo se, jer doba je korone razišla s lica mjesta, Leila sretna u naručju svoga djeda, u pratnji majke i nane, a ekipa Parka s još jednom potvrdom da njihov posao iako težak ipak nije uzaludan. Još jedno dijete, na kojem počiva budućnost, naučilo je kako joj doprinijeti, pripremati se za nju, boriti se i čuvati je.

Leilino, kao i ranije Dinino, Timurova, Esmino, Arianovo, Lejlino, Sarino i sva stabla zasađena samo ove sezone u okviru Parkove akcije nisu obična stabla, vrlo su posebna, značajna, bitna, djeca su ih darovala svome gradu, svojim sugrađanima jer oni svi već znaju da su jedino zajedno, djeca i zelenilo budućnost Sarajeva i ljudi u svim gradovima. Podržimo ih stoga u tome, poštujemo njihove poklone, trud i volimo ih tako što ih nećemo lomiti, uništavati, nego štititi, otresti teški snijeg iz njihovih krošnji, što nećemo gaziti zemljište uz njihovo korijenje. To je najlakši posao, najjednostavniji. Leila i njen djed su nam to pokazali uz čestitku “Sretan nam Dan državnosti BiH”.