Pa bi mu ja objasni da ja nisam taj, da se drugačije zovem i prezivam, da sam od drugih sela i da nismo familija, a on bi mi nasloni ruku na rame i samo bi se smješkaj k’o da ništa ne znam, a on znade sve i više od toga.
I ni sam ne znam koliko godina tako – on mojoj porodici slao selame, a ja njemu vazio da sam neko drugi. Na koncu sam i odustao, pa bi mu reci da mi je sestra dobro, da sam majci prenio selam i da ona jednako srdačno selami njega. Pa bi mu pričaj da mi posao dobro ide, a on meni kako mi je djed bio dobar insan i kako mu je jednom valj’o za vreću brašna.
Prošlo od tad hejbet godina i dana, a ja stig’o stasati u odrasla insana. Putevi me u svijet zadjenuli, put Skandinavije i hladnih zemalja, pa sam tamo dočekao vijest o preseljenju onog finog insana iz pofalićkog džemata. I odmah se sjetio kako se zove i kako preziva ta žena kojoj je slao selame. Sjetio se mog drugog imena koje mi je u neznanju nadio, sjetio sestre koju nemam i sela iz kojeg nisam. Pa ga u molitvi pomenuo i dugo tih dana o njemu mislio.
I prošlo bilo tek toliko dana da sam ga u obavezama smetnuo s uma, kada sam na hladnom skandinavskom trgu, u gradu čije vam ime ne znači ništa, naletio na insana sa grbom od ljiljana na reveru sakoa preko bijele košulje. I upitam k’o i svaki pravi Bosanac, kad nekog svog sretne u dalekom svijetu, iz kojeg je grada i kako se zove. Pa mi reče svoje ime i prezime, a ja stadoh pred njim k’o pred bijelim duhom. I dugo šutim i gledam u njega, a on jednako bijel u mene pilji. Nekako napokon progovorim.
Poselamio te, velim, taj i taj, iz pofalićkog džemata, nekoliko stotina puta. I mater ti poselamio, i mlađu sestru. I pomen’o vreću brašna tvog djeda rahmetli.
I kako to izgovorim, tako opet zamuknem i gledam mu u nakvašene mlađahne oči. Stoji smušen preda mnom i ništa ne razumije, a sve mu je ko i meni kristalno jasno. Malešan je dunjaluk za ljudsku dobrotu.
I ispili smo kahvu tog prvog dana. I još mnoge kahve ispili za moga boravka. Postali prijatelji u gradu gdje nikog drugog imali nismo. Sve zbog selama jednog insana i par zlatnih ljiljana na reveru sakoa.
