Daleke 1377. godine Bosna je postala kraljevinom nakon što je Tvrtko I krunisan u Milama kod Visokog (današnji Arnautovići). Bosnom od tada vladaju kraljevi, a uz njih i bosanske kraljice. Srednjovjekovna Bosna za vrijeme Tvrtka postala je najveća i najjača država na jugoistoku Evrope, a njen vladar Tvrtko najveći bosanski vladar.
Iako se o kraljevima srednjovjekovne Bosne mnogo govori, bosanske kraljice se ne pminju često. Osim o Katarini, omiljenoj bosanskoj kraljici.
Prva bosanska kraljica bila je Doroteja Vidinska, bugarska princeza o kojoj se danas vrlo malo zna. Doroteja je bila kćerka bugarskog kralja zahvaljujući kojoj je udajom za tadašnjeg bosanskog bana Tvrtka I dodatno osnažena veza Bosne i Bugarskog carstva. Njihovo vjenčanje bilo je veličanstveno, veliko i raskošno, a kraljevski par je važio za primjer.
Jelena Gruba bila je kraljica u Bosni, prvo kao supruga kralja Dabiše, a zatim kao jedina žena na vladarskom tronu. S Dabišom je u braku bila od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Po Dabišinoj smrti izabrana je za vladaricu od strane lokalne vlastele. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda ubirali su carine čime su direktno podrivali i slabili centralnu vlast. Njena vladavina okončana je u maju 1398. godine, kada su ju veliki zemljoposjednici, plemići predvođeni Hrvojem Vukčićem, lišili vlasti proglašenjem Ostoje za novog kralja. Razlozi za njenu smjenu nisu poznati, ali je ona nakon vladavine nastavila živjeti u Bosni s titulom kraljice.
Prva žena kralja Ostoje bila je Vitača, jedna od dvije bosanske kraljice “iz naroda” – bosanska žena. Vitača se udala za izvanbračnog sina kralja i bana Tvrtka I još prije njegovog izbora za kralja. Nije poznato jesu li imali djece jer se ne spominju. Godine 1398. Vitačin suprug je bio izabran za kralja, što je nju učinilo kraljicom i banicom. Međutim, zbog činjenice da nije bila u srodstvu s plemstvom i stoga nije bila korisna za stvaranje saveza s moćnim plemićima, brak s Vitačom nije bio od koristi Ostoji. Kraljica i banica Vitača se već u rujnu 1399. godine u Dubrovniku spominje kao bivša supruga kralja i bana u Bosni. Nedugo nakon razvoda od Vitače, Ostoja ženi Kujavu Radenović, koja će šesnaest godina poslije doživjeti istu sudbinu.
Kujava, Kujača, Kujeva; bila je kraljica i banica u Bosni od 1399. do 1404. i od 1409. do 1416. godine kao druga od tri supruge kralja Stjepana Ostoje. Kujava je bila sestra ili bliska rođakinja kneza Pavla Radinovića. Udala se za kralja Ostoju 1399. godine, nakon što se on razveo od svoje prve supruge, kraljice i banice Vitače. Kujava je smatrana dostojnom titule i časti bosanske kraljice zbog svog plemićkog roda, za razliku od Vitače koja je bila pučkog roda. Ostoji je brak s Kujavom bio koristan zbog njene bliske rodbinske veze s moćnim knezom Radinovićem. Kada je umro vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, njegove posjede je zauzeo brat Hrvojeve udovice, vojvotkinje Jelene. Ostoja je iskoristio datu priliku i razveo se od Kujave, te oženio vojvotkinju Jelenu.
Ostoja je tako prekinuo svoj sada politički nepovoljan brak s Kujavom, te oženivši Jelenu, stekao Plivsku i Lučku župu s Jajcem. Ovaj Ostojin čin doveo je do razmirica sa sinom kojeg je imao s Kujavom. Jelena Nelipčić bila je kraljica nadaleko prepoznatljiva po svojoj ljepoti i bogatstvu. Ona se nakon smrti prvog muža udala za bosanskog kralja Ostoju, kao njegova treća žena. Sa sobom je ponijela bogat miraz – posjede u zapadnoj Bosni i tada bogati grad Jajce.
I supruga kralja Tvrtka II zvala se Doroteja Gorjanska, a njihov brak bio je također politički savez između Ugarskog i Bosanskog kraljevstva. Dubrovčani su je izuzetno cijenili, no pojedini bosanski velikaši i nisu. Obnovila je tada jako zapuštenu bosansku prijestolnicu Bobovac, a sa sobom je donijela običaje ugarskog dvora.
Druga kraljica “iz naroda” bila je Vojača, djevojka, sljedbenica heretičke vjere, niskog roda, koja se udala za bosanskog kralja Tomaša prije nego što je sjeo na prijestolje. Pojedini bosanski velikaši zbog društvenog statusa nisu je željeli prihvatiti kao kraljicu.
Bosanska kraljica Katarina jedna je od najzanimljivijih i najslavnijih ličnosti srednjovjekovne Bosne. Neizostavno je spomenuti i angažman, te utjecaj Katarine Kosače Kotromanić, kao jedne od rijetkih žena koje su ostale zapamćene u srednjovjekovnoj historiji bosanskog kraljevstva. Bila je kćerka Stjepana Vukčića Kosače, istaknutog bosanskog velikaša i Jelene iz zetske kneževske kuće Balšića, unuke srbijanskog kneza Lazara. Preminula je u Rimu, daleko od njene domovine i od djece, do kraja života tugujući za njima. Njene plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate, kad je proglašena blaženom.
Iako mnogi Katarinu smatraju posljednjom bosanskom kraljicom, to je zapravo Marija Branković (poznata i kao kraljica Mara i Jelena; 1447-nakon 1495), supruga kralja Stjepana Tomaševića. Mara je bila kćerka srpskog despota Lazara Brankovića i bizantske carevne Jelene Paleolog, kćeri brata pretposljednjeg bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa. Rođena je oko 1447. godine. Udajom za kralja Stjepana promijenila je ime u Jelena.
Oproštajno pismo bosanske kraljice Katarine | Furaj.ba
Pismo koje je kraljica Katarina napisala svojoj dječici pred smrt, Sigismundu i Katarini koju su Turci zarobili, odveli u Tursku i koje nije nikada više vidjela. Piše: Enver Imamović Bosanski vladari su po običaju svog vremena sa pratnjom boravili sad u ovom sad u onom gradu, mada im je Bobovac bio stolni grad.
Zato što jedan članak nije dovoljan…
