Sve do 15. oktobra 2017. godine u Zemaljskom muzeju bit će postavljena izložba posvećena turskom streličarstvu.
Na izložbi, prvoj ove vrste organizovanoj van granica Turske, mogu se vidjeti originalni primjerci streličarskog oružja koji pripadaju seldžučkom i osmanskom periodu.
Luk
Otkako je ušao u upotrebu pa sve do danas, luk su različiti narodi pokušavali usavršiti. Turski luk se smatra čudom inžinjerstva, a sačinjen je od johe, rogova bivola, tetiva i ljepila životinjskog porijekla. Zanatlija ga izrađuje strpljivo poslije čega se može koristiti čak 200 godina.
Dok su boravili na području Srednje Azije, Turci su otkrili način izrade kompozitnih lukova, a prema bilješkama Evlije Čelebije, u 17. vijeku u Istanbulu, osim dvorskih zanatlija lukara, postojalo je još 500 lukara u 200 dućana koji su bili smješteni u kvartu Vezneciler.
Strijela
Za Turke strijela od davnina predstavlja simbol poziva i odanosti. Turska riječ ok, koja je od prve upotrebe do danas ostala neizmijenjena, u bliskoj je vezi s glagolom okı(mak), što na starom turskom znači zvati, pozvati. Vladar Gokturaka svakom je starješini plemena ili administrativnoj jedinici slao strijelu, koja je mogla simbolizirati poziv u pohod ili na sastanak.
Među starim običajima ističe se onaj da se u bešiku dječaka po rođenju ostavljala strijela kao znak želje da postane hrabar i čestit čovjek. Na portretima osmanskih sultana i velikih državnika strijela je korištena kao simbol moći i plemenitosti.
Kod Osmanlija su i strijele i lukove izrađivali vješti majstori od odabranih materijala.
