Ako vas put odvede u Tursku, ni slučajno se ne vraćajte, a da tokom boravka ne probate neka od jela po kojima je turska kuhinja poznata širom svijeta.
ISKENDER KEBAB – İskender kebap
Najpoznatije tursko jelo dobilo je ime po Iskenderu Mehmetoğluu iz Burse, koji ga je prije 150 godina i osmislio. U Evropi ga nazivaju i aleksandrijskim kebabom, jer je İskender na turskom, prijevod imena Aleksandar.
U centru Burse još uvijek postoji prvi lokal u vlasništvu ove porodice (Iskender), jedno od nekoliko mjesta u zemlji gdje se ovo jelo i danas sprema prema originalnom receptu. Pravi se tako što se u ovalni tanjir, na isjeckani, beskvasni hljeb, stavi vruć, tanko narezan janjeći döner kebap, sa prilogom u vidu sosa od paradajza s jedne i gustim jogurtom s druge strane tanjira. Prije služenja prelije se vrelim maslacem.
IMAM JE PAO U NESVIJEST (İmam bayıldı)
Jelo koje se još prevodi i kao “Imamu se svidjelo” jer se navodno imamu za kojeg je bilo napravljeno, toliko dopalo, da je od sreće “pao u nesvijest”. U pitanju je patlidžan, punjen prženim crnim i bijelim lukom, paradajzom, zelenom paprikom, uz dodatak soli i malo šećera. Iako potječe iz Kine, u Turskoj se patlidžan odomaćio kao nacionalno povrće, sigurno najzastupljenije u jelovniku.
BUREK – börek
Burek je nasljednik jela po imenu – buğra (punjeno tijesto – hamur işleri). Dobilo je ime po Bugra Kanu (Buğra Khan) iz Buhare, ličnosti iz historije Turske, po mnogima – prvom turskom lideru koji je još u X stoljeću, u vrijeme dok su Turci bili nomadsko pleme primio islam.
U Turskoj, burek možete kupiti u pekari i jesti ga uz vrstu razrijeđenog jogurta – ajran (ayran). Kolböreği, na primjer, je burek u obliku dugačkog štapića koji može biti punjen sirom, mesom, ili krompirom. Za pravljenje bureka koriste se jufke (yufka).
Riba – INDŽI KEFALI sa jezera Van
Jezero Van, vulkanskog porijekla, nalazi se na oko 1.650 m nadmorske visine. Njegova najveća širina iznosi 80 km, a dubina čak 451 m, ali je uprkos svojoj veličini gotovo beživotno. Osim planktona, jedina vrsta ribe koja živi u slanom i alkalnom jezeru je indži kefali (inci kefalı). U ribljim restoranima u gradu Vanu, ali i manjim mjestima na obali, možete probati ovu ribu po ukusu sličnu pastrmci. Indži kefali, kao i losos, kada polaže ikru pliva uzvodno slatkovodnih rijeka koje se ulivaju u jezero Van. Kada dostigne punu zrelost, vraća se u jezero.
RAHAT LOKUM
Godine 1770. u Istanbul se doselio poslastičar Ali Muhedin Hadži Bekir (Ali Muhiddin Haci Bekir). Nakon desetak godina, zbog poslastičarskog umijeća, postao je lični sultanov poslastičar. Za sultana je osmislio novi recept za mekane kolače: umutio je i ukuhao vodu, šećer, želatin, ružinu vodicu, ekstrakt likera mastike, i uz dodatak oraha i badema ulio ih vruće u tepsiju namazanu bademovim uljem. Na kraju ih je posuo šećerom u prahu i isijekao na veličinu zalogaja. Novu poslasticu je nazvao „rahat-lokum“, ili „prijatan zalogaj“. Za rahat lokum se brzo pročulo širom carstva. Poslastičarnica Ali Muhidin Hadži Bekira postala je i ostala prestižno mjesto, i danas.
Osim rahat lokuma od ruže, u Turskoj se pravi i rahat lokum sa orasima, bademima, pistaćima, kokosom, čokoladom i šafranom i najčešće služi uz tursku kafu.
BAKLAVA
Tipičan slatkiš Turske su i baklave, dezert arapskog porijekla. Poslastica nastala na Bliskom Istoku pravi se u više oblika i sa više vrsta punjenja. Posipaju se prahom pistaća, pune mljevenim orasima ili čokoladom… Mnogi turski slatkiši baziraju se na kombinaciji mlijeka i ušpinovanog šećera uz dodatak začina i sušenog voća.
Zvanično, najbolje baklave u Turskoj možete probati u Istanbulu, u kraju Karakoj (Karaköy), u radnji Karaköy Güllüoğlu, u vlasništvu porodice koja potiče iz grada Gaziantepa – prijestolnice baklave na jugoistoku zemlje, nadomak granice sa Sirijom.
