Zahvaljujući suprugu, safari vodiču, Alma je počela spoznavati i osjećati magiju Afrike, njenih ljudi, prirode i životinja. Tamo je čak za njega ‘usvojila’ malog nosoroga. Ovo je njen inspirativni intervju za Furaj.ba
Razgovarala: Elma Zećo
Nije ni čudo što je sunčana i tajnovita Afrika bila velika inspiracija Almi Telibečirević za njen novi ciklus slika Koje su boje Rumijevih stihova. Akademska slikarica iz Sarajeva, angažovana također i kao freelance PR te projekt menadžer, boravila je u Ruandi, Ugandi i Keniji zajedno s mužem Matom Dryom, safari vodičem iz Amerike.
“Prethodno sam bila šest puta u posjeti Egiptu, iako će mnogi reći da je upitno to nazivati Afrikom, tako da sam bila poprilično otvorena i za dublje istraživanje ovog fantastičnog kontinenta. Očekivala sam nova iskustva, spoznaje, nešto sasvim novo i drugačije od Evrope”, govori Alma na početku razgovora.
Da li su se Vaša očekivanja ispunila? Opišite nam turistički pohod preko teritorije Afrike.
– Mat je profesionalni safari vodič i radi u istočnoj i južnoj Africi već više od pet godina. Preko svoje firme TIA Safaris pokušava da ljude iz svih dijelova planete dovede u ove krajeve kako bi otkrili i spoznali svu magiju Afrike, ali i njenih ljudi, fenomenalne prirode i životinja. Postoje različite ture i posjete različitim dijelovima Afrike. Naša je obuhvatala navedene zemlje i posjetu planinskim gorilama koje se mogu naći još samo u planinskim masivima Ugande, Ruande i Konga. Putovanje je trajalo petnaest dana. Počinjalo je i završavalo u Nairobiju. Dva dana smo proveli u Massai Mari, gdje smo išli u posjetu životinjama u rezervatu, posjetili smo Massai narod, potom smo obišli i jezero Bugnyonyi u Ugandi, otišli u jednodnevnu posjetu Ruandi i Kigaliju, spavali u Kampali, išli na cjelodnevni rafting Nilom, obišli jezera Viktorija i Nakuru, i prepuni utisaka vratili se u Nairobi.
Šta Vas je na tom putovanju najviše zadivilo?
– Tokom putovanja imali smo priliku vidjeti gotovo sve afričke životinje. Svakako je bila izuzetna privilegija vidjeti crnog nosoroga, pogotovo ukoliko se uzme u obzir da su u izumiranju zbog krivolovaca i besmislenih mitova koji se vežu uz ljekovitost njihovih rogova. Ali svakako jedna od najvećih ovozemaljskih privilegija bila je mogućnost slijediti planinske gorile u njihovom staništu, te provesti jedan sat vremena s mamom i njenim mladunčadima.
Jeste li imali momenata kada Vas je bilo strah boraviti u blizini određenih životinja?
– Nisam, volim životinje i s obzirom da sam udata za čovjeka koji prosto zna i kako da se ponaša i kako da komunicira sa životinjama, prevladale su znatiželja i ljubav ka istim umjesto straha.
Postoji li životinja koja Vas je očarala?
– Svakako, planinske gorile, no i sve ostale životinje s kojima smo se susreli, žirafe, lavovi, bizoni i mnoge druge. U Nairobiju postoji sirotište za slonove, gdje istinski zaljubljenici u ova bića odgajaju male slonove koji su ostali iza majki surovo ubijenih od strane lovaca na kljove. Kada ih odgoje i slonovi odrastu, onda budu pušteni da žive na slobodi. Također su osmislili i simboličan način darivanja i ‘usvajanja’ slona. Naime, na stranici www.sheldrickwildlifetrust.org bilo ko, s bilo kojeg dijela planete, za simboličnih 50 dolara može ‘usvojiti’ ili pokloniti ‘usvojenog’slona, čime dobija sve informacije o tom slonu svakog mjeseca i fotografije njegovog odrastanja, a pri tome ovim simboličnim iznosom pomaže fondaciji da se skrbi za slonića. Sjajna i originalna ideja za rođendanske poklone. Ja sam za supruga ‘usvojila’ malog, crnog nosoroga.
Kako su izgledala Vaša prenoćišta?
– Bila su različita, od malih motela do spavanja u uistinu sjajnim šatorima. Ovakav safari uključuje i prevoz u safari kombiju koji vozi i kuhara tako da smo sve vrijeme imali osiguranu dobru hranu. Pauze za ručak uglavnom smo imali u prirodi. Postavili bismo sto i stolice koje smo ponijeli na putovanje, a kuhar bi potom pripremio neko ukusno jelo. Poslije bismo svi zajedno očistili i raspremili trpezu. U kombiju su bili i šatori za sve one koji se odluče da u kampovima prespavaju u njima, umjesto da iznajmljuju sobu. Ovakvo prenoćište bi nam navečer, ukoliko noćimo u blizini rezervata, omogućilo da čujemo i različite zvukove životinjskih oglašavanja, naprimjer, hijena, što ima svoje čari.
Kakva je afrička kuhinja?
– Ukusna, prirodna i zdrava.
Koliko ste kontakta imali s lokalnim stanovništvom i kakav je utisak ostavila na Vas kultura tamošnjih naroda?
– Naš kuhar i vozač kao i lokalni vodiči bili su ljudi iz Kenije i Ugande. Dosta smo se družili s njima, praktično živjeli skupa tih petnaest dana. U svakom prenoćištu su bili lokalci, koji su uvijek bili otvoreni, srdačni i željni da s nama podijele informacije o svojoj zemlji. Afrikanci su divni ljudi, volim njihov temperament, veseo duh, otvorenost. Prosto zrače životnom energijom koja je zarazna.
Je li bilo iznenađenja?
– Bila sam pozitivno iznenađena napretkom koji je Ruanda napravila, ukoliko se uzmu u obzir nemili događaji kroz koje je prošla devedesetih godina prošlog vijeka. Ruanda važi za jednu od najčistijih zemalja u Africi s obnovljenim putevima i prilično sniženim procentom nezaposlenosti.
Da li je ostalo u Vama nešto što nikada nećete moći razumjeti do kraja?
– Nikada neću moći shvatiti ljude koji zbog užitka, obijesti, mogu tek tako ubijati bilo koje biće na ovoj planeti. Pogotovo neshvatajući da kada životinje izumru ni ljudska vrsta neće moći opstati.
Koliko je potrebno novca za odlazak na safari?
– Neke od ovakvih tura u trajanju od dvije do tri sedmice kreću se već od 1500 dolara, ovisno naravno od izbora smještaja i same putanje. Avionsku kartu sami kupujemo, ali se preko Istanbula može naći povoljna, tako da nije nešto što se ne može priuštiti ukoliko se štedi, a vrijedi svakog uloženog novčića.
Na koji način je takvo putovanje najsigurnije organizovati?
– Svakako s iskusnim vodičima i agencijom, pogotovo onima koji su fleksibilni da izađu u susret vašim željama i mogućnostima. Važno je izvaditi takozvani žuti pasoš, odnosno vakcinisati se protiv žute groznice u svojoj zemlji i sedmicu prije putovanja početi piti tablete protiv malarije. Za navedene tri zemlje viza se kupuje na samoj granici pri ulasku u zemlju, a najbolje je kupiti vizu za Istočnu Afriku koja košta 100 dolara i omogućava više ulazaka i izlazaka iz navedenih zemalja.
