Zbog nemogućnosti da dobije posao u svom gradu, Dijana Mirojević, djevojka iz Sarajeva, već godinu dana radi na kruzeru. S Dijanom smo razgovarali o zaradi i mogućnostima napredovanja u poslu, egzotičnim destinacijama ali i o veoma napornom poslu koji podrazumijeva rad od 12 do 14 sati dnevno, smještaju na brodu za osoblje koji je vrlo skroman i o navikavanju na potpuno novi način života.
Kako si uopšte dospjela na brod?
Za ovakvu vrstu posla sam prvi put čula od svoje mame koja je jednom prilikom spomenula da je od njene drugarice kćerka provela dvije godine radeći i putujući na kruzeru. Već tada mi je to djelovalo kao nešto vrlo uzbudljivo i interesantno. Ostale informacija sam dobila od prijatelja sa fakulteta koji je u vrijeme kada sam se ja zainteresovala za brodove završio dva ugovora na riječnim brodovima koji plove Evropom. Prošle godine u aprilu nešto se u meni prelomilo. Shvatila sam da je vrijeme da sa maštanja pređem na realizaciju svojih planova. Roditeljima sam saopštila da želim da probam nešto novo, da putujem, da radim i zarađujem. Nezaposlena sam bila već godinu dana, nisam imala nikakvu ozbiljnu vezu, fakultet sam završila i bilo je vrijeme da se pomaknem sa mrtve tačke. Jedan dan sam sjela za kompjuter i na google ukucala „rad na kruzerima“ i otkrila sjajan web site na kojem sam došla do informacija o agencijama koje šalju ljude na kruzere. Tada u BiH nije postojala nijedna agencija koja se bavila posredovanjem, pa sam kontaktirala agenciju iz Zagreba, dvije iz Beograda i jednu iz Makedonije. Dvije su mi odgovorile i za 5 dana sam se našla na intervjuu u Zagrebu. Ispitivao nas je agent iz kompanije koja je nudila radna mjesta i intervju je trajao vrlo kratko. Naredni dan su mi javili da sam primljena i nakon toga je slijedilo prikupljanje dokumentacije, potpisivanje ugovora, vađenje vize i druge pripreme. Krajem maja u Španiji sam se ukrcala na brod. Zaključila bih da sam vrlo lako došla do ovog posla i da nije bilo previše vremena za razmišljanje da li je to ispravna odluka ili ne.
Kakvi su bili prvi dani na novom radnom mjestu?
Čim sam došla na brod poslali su me u smjenu da radim. Nakon smjene sam morala na trening. Nakon treninga su me odveli na upoznavanje broda, a nakon toga opet u smjenu. Prvo veče sam plakala kao malo dijete i pitala se šta ja uopšte tu radim. Naredni dan je bio isti, posao, trening, posao. Treći dan je opet bio isti, posao, trening, test engleskog, posao. Imala sam upalu mišića, modrice, podočnjake i nisam skoro ništa jela. Na brodu sam se vrlo loše snalazila jer mi je sve izgledalo identično, znala sam samo pronaći kabinu, radno mjesto i office. Međutim, dani su polako postajali bolji. Treninzi su završili, posao je postao lakši i polako sam se naviknula na brod. Prvi put kada sam izašla i kada sam dobila prve napojnice sve je krenulo na bolje.
Je li bilo nekih komičnih situacija?
Komičnih situacija uvijek ima. Na prošlom ugovoru mi se desilo par takvih komičnih, ali i onih tragikomičnih. Jedno veče kada sam se vraćala sa otvorenog deka za posadu okliznula sam se na početku stepenica, pala na stražnjicu i do kraja stepenica tako padala udarajući stražnjicom u svaku stepenicu. Kada sam se zaustavila samo sam prokomentarisala sreća moja da stepenice nisu bile duže. Narednih deset dana sam bila ponosna vlasnica tamnoplave modrice veličine dinje.
Odakle dolaze tvoje radne kolege i jesi li s nekim posebno bliska?
Na brodu na kojem sada radim, ja sam jedina osoba iz Bosne i Hercegovine. Moj odjel ima 26 djevojaka iz različitih dijelova svijeta. Najviše ih je iz Južnoafričke Republike, zatim iz Mađarske, Brazila, Portugala, Rumunije, Slovačke i sa Balkana. Na brodu je veliki broj Filipinaca kojima ugovor traje duplo duže i manje su plaćeni od ostatka posade. Što se tiče osoba sa kojima sam bila baš bliska odvojila bih cimerku i drugaricu iz Beograda, zatim cimerku i drugaricu iz Zagreba, kao i vrlo dobrog prijatelja iz Amsterdama. Naravno, tu ima još ljudi sa kojima sam često u kontaktu i sa kojima se viđam.
Koje su tvoje osnovne zadaće na brodu?
Ja na brodu radim kao sobarica ili na engleskom Cabin Stewardess. Imam svoju sekciju od 8 soba koje moram dva puta dnevno čistiti. Kada se gosti ukrcaju dočekujem ih sa šampanjcem, kanapeima i poklonima od kompanije i pitam ih za njihove specijalne želje. Nekada gosti slave rođendane na brodu ili godišnjice i tada je moj zadatak da napušem balone, napravim prigušeno osvjetljenje, pripremim životinje od peškira (za rođendan najčešće pripremam majmuna, a za godišnjice labudove), stavim latice ruža i pustim neku romantičnu muziku. Također često moramo pripremati i druga iznenađenja za njih koja uključuju pravljenje i drugih životinja od peškira (slon, patkica, zmija, pas), ostavljanje porukica na staklima iza zavjesa ili na krevetu. Ono u čemu najviše na brodu uživam je otići uvečer na otvoreni dek, leći na ležaljku i posmatrati zvijezde i more, slušati zvuk talasa. Još jedna pogodnost na brodu je što određenim danima možemo besplatno koristiti saunu u čijim blagodatima rado uživam. Ponekad imamo Collonade večeru kada sjedimo u restoranu za goste i jedemo bolju hranu i imamo besplatno pivo i vino.
Imaš li omiljene i manje omiljene goste?
Ne bih generalizovala goste, ali bih napravila određene razlike. Omiljeni gosti su gosti koji su ljubazni i nasmijani, koji nemaju previše specijalnih zahtjeva, koji su uredni i ostavljaju napojnice. Omiljeni gosti su i oni koji čuvaju sva iznenađenja koja pripremimo za njih i zahvale se. Manje omiljeni su oni koji su neljubazni, sa milion zahtjeva, neuredni i ne ostavljaju napojnice. Ima i izuzetaka, pa kada znaju i sami da su neuredni ostave lijepu napojnicu na kraju da se zahvale za rad i trud. Omiljeni gosti su i oni koji vole pričati, iako su nekad omiljeni i oni koji ne vole puno pričati.
Koji poslovi se nude i ko na brodu zarađuje najviše?
S obzirom da je brod ustvari hotel na vodi najtraženiji su poslovi na usluživanju (konobari, sobarice, radnici na održavanju javnih prostora i izgleda broda, recepcioneri i sl.). Svaki brod ima i spa centar i shopove pa se traže i frizeri, manikiri, pedikiri, masažeri, fizioterapeuti, fitnes treneri i prodavači. Traže se inžinjeri, električari, strojari, oficiri. Mislim da najveće plate imaju osobe na visokim pozicijama i fizički radnici. Naravno plate zavise i od standarda zemalja iz kojih dolazite, pa plata koje je za mene visoka, za radnika iz Francuske nije ništa posebno.
Može li se živjeti od bakšiša dok si na brodu?
Ako govorim o svojoj poziciji, kratko i jasno, da.
Reci nam prednosti i mane rada na brodu? Što ti najviše nedostaje?
Prednosti: zarada, putovanja, učenje jezika, upoznavanje drugačijih kultura i zemalja, sticanje novih poznanstava i razbijanje predrasuda. Također, brod vas psihički i fizički ojača jer tu vladaju potpuno drugačija pravila i uslovi života i rada. A pogled na zvjezdano nebo sa otvorenog deka negdje na sredini oceana je neopisiv.
Nedostaci: porodica i prijatelji su daleko, predugi radni sati, loša ishrana, metal svuda oko vas, većina kabina nema prozore, ograničeno vam je kretanje, posao se često odrazi i na zdravstveno stanje.
Pošto sam Bik u horoskopu najviše mi nedostaje hrana i prozorčić. 🙂
Da li je bilo nekih opasnih situacija prilikom plovidbe?
Naravno, opasnosti uvijek ima. Prošle godine, plan čitavog kruza je bio promijenjen, a moj odlazak kući pomjeren za četiri dana zbog uragana Sandy koji je pogodio obalu Amerike. U New York-u odakle sam trebala letjeti kući luka je bila zatvorena i aerodromi nisu radili pa smo morali produžiti dalje na jug. Ove godine smo prolazili kroz područje u blizini Somalije koje je poznato po napadima gusara pa smo na brodu imali dodatno osiguranje i treninge šta raditi u slučaju napada. Nekoliko puta je more bilo nemirno sa velikim talasima pa se sav brod trese i čuju se zastrašujući zvuci. Ili se desi da dobijete morsku bolest, pa niste u stanju ni hodati, a kamoli raditi. Vrlo je bitno pridržavati se pravila i propisa, od onih o pušenju cigareta na brodu, dozvoljenoj količini alkohola, proceduri kako reagovati u slučaju opasnosti i slično. Svake sedmice se organizuje crew drill čiji je cilj da svaki član posade u svakom trenutku zna svoje dužnosti i obaveze.
Što bi uradila kada bi saznala da se brod na kojem se nalazite pokvario u sred okeana?
Vjerovatno ne bih ništa ni mogla uraditi. Nedavno je bio slučaj da se jedan od kruzera pokvario i da su gosti i posada ostali bez struje, vode i hrane na brodu što je vodilo do dalje panike, problema, pa čak i fizičkog nasilja. Vjerovatno bih se zabrinula, ali ukoliko bih počela paničariti napravila bih više štete, nego koristi. Pokušala bih ostati prisebna i nastaviti sa svojim dužnostima dok nas kapetan i ostali časnici ne bi spasili. 🙂
Koje zemlje si do sada posjetila? Da li si što mogla i vidjeti?
I prije broda sam putovala Evropom, ali sa brodom sam obišla skoro sve zemlje u Evropi. U Africi sam posjetila Tunis i Egipat. U Aziji Indiju, Singapur, Tajland, Oman i Emirate i što se tiče američkog kontinenta SAD i Kanadu. Najviše sam se oduševila Norveškom, Kanadom, Grčkom, Maltom i Singapurom, dok bih Indiju izdvojila kao veliki šok za mene i vrlo zastrašujuće iskustvo. U toku narednog ugovora opet idem u Indiju pa možda i promijenim mišljenje jer sam nedavno pročitala komentar da Indiju prvo mrziš, a zatim voliš. Uglavnom se u svaku zemlju i grad vratimo više puta pa se ima vremena sve vidjeti koliko-toliko. Ipak, za svaki grad na svijetu i državu je potrebno odvojiti više dana ili čak mjeseci da bi se ta država i njena kultura bar donekle upoznala. Ali, brod mi daje priliku da sve vidim pomalo, pa onda jednog dana možda isplaniram neko veće putovanje i obilazak. Naredni ugovor idemo u Indoneziju, Novi Zeland i Australiju, pa mi nakon toga ostaje još Južna Amerika koju bih voljela posjetiti. U budućnosti planiram i neka putovanja u svojoj režiji (dio Afrike, Nepal, Kamodžu, Vijetnam i Japan), a to će mi upravo novac koji sam zaradila na brodu i omogućiti.
Kako tvoje kolege i putnici s kojima si u kontaktu reaguju kad kažeš da si iz Bosne i Hercegovine? Što im kažeš o svojoj zemlji?
Neki od njih uopšte i ne znaju gdje je Bosna i Hercegovina, ali možda im geografija nije bila jača strana u školi, a neki su stari pa kad im spomenem bivšu Jugoslaviju onda znaju gdje smo. BiH je mala zemlja i najpoznatija nažalost po ratu i etničkim sukobima, ali moram priznati da su se mnogi gosti sjetili da se tu održala i Olimpijada. Ja im uvijek kažem da BiH ima najbolju kuhinju na svijetu i najljepšu prirodu. Također, članovima posade je uvijek interesantno kako to da mi iz regiona pričamo isti jezik, a opet ih drugačije zovemo. Par puta sam imala goste koji su posjetili BiH ili čak proveli neko vrijeme tu i svi uvijek hvale prirodu, hranu i ljude. Naši bliži susjedi uvijek prvo pomisle na sarajevske ćevape. 🙂
Što bi preporučila svima onima koji planiraju raditi na brodu?
Da ne odustaju koliko god bilo teško i naporno. Život na brodu pored rada i discipline, nudi i dosta prednosti koje treba iskoristiti. Naravno, smatram da rad na brodu dugoročno nije pametno rješenje, ali kratkoročno, dvije-tri godine može biti veoma korisno i obogaćujuće iskustvo.
A što bi preporučila putnicima koji plove kruzerom?
Da ne „zanovijetaju“ previše i da nas lijepo i sa poštovanjem tretiraju kao i mi njih. Svaki posao je pošten, a mnogi od njih su i sami radili svašta u životu prije nego su mogli sebi priuštiti jedno ovakvo putovanje. 🙂
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Moji planovi često variraju, ali mislim da je to normalno za mladu osobu. Čak šta više, mislim da planovi uvijek trebaju biti fleksibilni i u skladu sa našim trenutnim željama. Za sada planiram provesti još neko vrijeme na kruzerima, s tim da planiram promijeniti poziciju nakon narednog ugovora. Također, s obzirom da sam diplomirani žurnalista, počinjem pisati za web sajt Furaj.ba. 🙂
Nije mi strana ni ideja o životu u nekoj drugoj zemlji jer ne želim da vegetiram u samo jednom malom djeliću svijeta, onom u kojem sam se rodila. Ne mora značiti da ću biti sretnija u nekom drugom dijelu svijeta ili na brodu, ali isto tako BiH će uvijek biti tu gdje jeste, a ja ću uvijek biti njena državljanka.
Furaj.ba
